Pogled sa terase lovca na lišće
Malina se bere očima
Postoji deo Frutije gde su jutarnje rose i celodnevne magle neminovne, a odnos sunčanih i kišnih dana optimalan; gde su žene muškobanjasto krakate i bez simbola plodnosti kao fetiša, al skockane fes, a muškarci plitkoumno prepotentni, betonirani brljom i pivom, al vredni i mučeni ,brate, za trojicu!; još bi u opisu moglo stati i ono da su tamo kavane pune u 8 ujutru, kafa+rakija+kisela su pod obavezno, da banke konstantno nemaju para, zbog isplate otkupa legalnim tokovima, da im nije smetalo to što nas najveći komediograf uzgred i podrugljivo pominje njihov kraj, koji je udostojio jednom jedinom jednodnevnom posetom, a da mu oni u čast priredjuju neku “Jadu”, u poplavi sličnih letnjih manifestacija, i da ne zaboravim: ovde se kineska robna kuća zove “ Pariz”!
E, u jednom takvom brdsko-planinskom području, koje polako postaje oaza voćara, berača i hladnjačara, obilno uspeva najskuplje voce u patriji, koje je zbog toga izlozeno junsko/julskom desantu sezonaca/beraca iz matice i dijaspore; crnačka pečalba, dobro je motivisana zaradom i visokom otkupnom cenom “kurčeve maline”, kako joj ovde tepaju, iako bi bez nje bili migrantska sirotinja raja.
Kratak kurs za berače-pocetnike, a svi ćemo kad-tad proći nekim malinjakom u pet ujutru, sadržao bi sledeća uputstva: ne prepunjuj gajbe, ne provlači ruke na drugu stranu, saginji se i beri do zemlje, kupi opale, beri redom, ne kidaj repeljke i ne beri zelene, ne boj je se nije kopriva, praznici ne vaze za berače, osim ako nema sabora, uz naravno najvredniji savet, maltene beračko naravoučenije: malina se bere očima, znači snimiš zrelu, tamnu i jedru, staviš ruku ispod i ona sama u šaku!